Makroekonomske projekcije
stručnjaka Eurosustava za europodručje

Pregled

Pandemija koronavirusa (COVID-19), koja se proširila početkom 2020., dramatično je utjecala na globalnu gospodarsku aktivnost, pri čemu gospodarstvo europodručja nije iznimka. Realni BDP europodručja zabilježio je u prvom tromjesečju 2020. rekordan pad od 3,8 %, uglavnom zbog strogih mjera blokade koje je većina država europodručja uvela sredinom ožujka. U drugom tromjesečju očekuje se daljnji pad BDP-a od 13 % premda su stroge mjere blokade počele popuštati u većini država. U vezi s pitanjem što će se dogoditi nakon toga vlada neizvjesnost kakva još nije zabilježena.

Osnovne projekcije temelje se na nizu ključnih pretpostavki o budućem razvoju pandemije, o potrebnim mjerama za sprječavanje njezina širenja te o ponašanju kućanstava i poduzeća. Njima se pretpostavlja samo djelomično uspješno sprječavanje širenja virusa i mjestimično ponovno razbuktavanje zaraze u sljedećim tromjesečjima, zbog čega će i dalje trebati provoditi mjere za sprječavanje širenja pandemije sve dok ne bude dostupno medicinsko rješenje, što bi se trebalo dogoditi do sredine 2021. Očekuje se da će te mjere nepovoljno utjecati na ponudu i potražnju. Povećana neizvjesnost i pogoršani uvjeti na tržištu rada trebali bi potaknuti kućanstva i poduzeća na daljnje smanjenje potrošnje. Znatna podrška monetarne i fiskalne politike te politike povezane s tržištem rada trebala bi pridonijeti održavanju prihoda i ograničavanju negativnih posljedica zdravstvene krize na gospodarstvo. Pretpostavlja se da će te politike također uspješno spriječiti pojačano širenje nepovoljnih učinaka financijskim kanalima. Prema tim pretpostavkama realni BDP europodručja trebao bi se smanjiti za 8,7 % u 2020. te se povećati za 5,2 % u 2021. i za 3,3 % u 2022. To znači da bi do kraja projekcijskog razdoblja razina realnog BDP-a bila otprilike 4 % niža od razine predviđene projekcijama stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020.

Nedavni veliki pad cijena nafte upućuje na nagli pad inflacije mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) na razine blizu nuli u sljedećim tromjesečjima. Bazni učinci sastavnice energije potom će automatski prouzročiti njezin ponovni rast početkom 2021. Inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane kratkoročno bi se također trebala smanjiti, ali manje nego ukupna inflacija. Očekuje se da će dezinflacijski učinci biti široko utemeljeni i proizlaziti iz cijena usluga i cijena robe jer će potražnja i dalje biti slaba. Te bi učinke, međutim, trebali djelomično neutralizirati troškovni i cjenovni pritisci povezani s poremećajima i manjkovima na strani ponude. Očekuje se da će u srednjoročnom razdoblju inflacija porasti jer se pretpostavlja da će cijene nafte rasti kako se potražnja bude oporavljala. Cjelokupno gledano, u osnovnim projekcijama predviđen je pad inflacije mjerene HIPC-om s 1,2 % u 2019. na 0,3 % u 2020. te njezin porast na 0,8 % u 2021. i 1,3 % u 2022.^[1]

S obzirom na dosad nezabilježenu neizvjesnost u odnosu na razvoj pandemije i njezin učinak na ponašanje u gospodarstvu te na povezane mjere za sprječavanje širenja pandemije i uspjeh mjera politike, sastavljena su dva alternativna scenarija. U blagom scenariju pretpostavlja se da će šok biti privremen te da će brzo i uspješno sprječavanje širenja virusa uskoro omogućiti ukidanje ograničenja. Prema tom scenariju realni BDP ove će godine pasti za 5,9 %, nakon čega će u 2021. ponovno snažno porasti. Do kraja projekcijskog razdoblja gotovo će dosegnuti razinu predviđenu projekcijama stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020. Prema tom scenariju inflacija će dosegnuti 1,7 % do 2022. Nasuprot tomu, u ozbiljnom scenariju pretpostavlja se snažno ponovno razbuktavanje zaraze te stoga i provođenje strožih mjera za sprječavanje njezina širenja koje će vrlo nepovoljno utjecati na gospodarsku aktivnost. Prema tom scenariju realni BDP past će za 12,6 % u 2020., a na kraju projekcijskog razdoblja bit će otprilike 9½ % ispod razine predviđene projekcijama stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020., dok će stopa inflacije u 2022. iznositi samo 0,9 %.

1. Ključne pretpostavke i mjere politike na kojima se temelje projekcije

Osnovne projekcije temelje se na više ključnih pretpostavki koje se odnose na razvoj pandemije. S obzirom na postupno popuštanje strogih mjera blokade u svim državama europodručja, u osnovnim projekcijama pretpostavlja se samo djelomično uspješno sprječavanje širenja virusa i mjestimično ponovno razbuktavanje zaraze u sljedećih nekoliko tromjesečja, zbog čega će i dalje trebati provoditi mjere za sprječavanje njezina širenja. Usprkos tomu, očekuje se da će, zbog stečenog znanja i izmijenjenog ponašanja tijela vlasti i gospodarskih činitelja, te mjere prouzročiti manje gospodarske troškove nego što je bio slučaj tijekom prve stroge blokade. Očekuje se postupno oživljavanje gospodarstva, u fazama, tijekom „prijelaznog” razdoblja nakon ukidanja blokade. Glavni naglasak vjerojatno će biti na sektoru prerađivačke industrije i dijelu uslužnog sektora, dok će druge usluge, npr. umjetnost, zabava, usluge smještaja i rekreacije, i dalje biti djelomično ograničene. Prijelazno razdoblje trajat će dok ne bude dostupno medicinsko rješenje, što bi se trebalo dogoditi do sredine 2021.

Slične pretpostavke o razvoju pandemije u osnovi su međunarodnih projekcija koje predviđaju snažan pad inozemne potražnje europodručja u 2020. Globalni realni BDP (bez europodručja) trebao bi se smanjiti za 4 % u 2020. prije nego što se poveća za 6 % u 2021. i za 3,9 % u 2022. Učinci na globalnu trgovinu bit će nepovoljniji nego učinci na globalni BDP jer će ih pojačavati logistički poremećaji i zatvorene granice. Osim toga, gospodarska aktivnost u razdobljima slabosti u većoj mjeri utječe na trgovinska kretanja. Zbog toga se očekuje da će se inozemna potražnja europodručja smanjiti za 15,1 % u 2020. i potom povećati za 7,8 % u 2021. i za 4,2 % u 2022.

Znatne mjere monetarne i fiskalne politike te politike povezane s tržištem rada poduprijet će prihode, pridonijet će smanjenju broja izgubljenih radnih mjesta i stečajeva te će uspješno ograničiti nepovoljnu povratnu spregu između financijskog sustava i realnog sektora. Osim mjera monetarne politike koje je ESB poduzeo od ožujka 2020., osnovne projekcije uključuju diskrecijske fiskalne mjere u visini 3,5 % BDP-a u 2020. Među tim su mjerama opsežne sheme skraćenog radnog vremena i subvencije za plaće, koje bi trebale ublažiti učinak pada gospodarske aktivnosti na zaposlenost i dohotke od rada. Poduzeća primaju znatne subvencije i kapitalne transfere. Pretpostavlja se, međutim, da su gotovo sve izvanredne fiskalne mjere koje se trenutačno provode privremene i da će se prestati provoditi do kraja 2020., što će usporiti oporavak u sljedećem razdoblju.^[2] Osim toga, krediti i jamstva ili injekcije kapitala, koje djelomično ili u cijelosti daju vlade i koji ukupno iznose gotovo 20 % BDP-a, trebali bi pridonijeti smanjenju ograničenja likvidnosti. Važno je napomenuti da i mjere monetarne politike i vladini kreditni instrumenti te instrumenti kapitala djeluju kao zaštitni mehanizmi koji smanjuju rizike od izvanrednih događaja povezane s nepovoljnom povratnom spregom između financijskog sustava i realnog sektora.

2. Realno gospodarstvo

U prvom tromjesečju 2020. došlo je do još nezabilježenog pada realnog BDP-a. Prema brzoj procjeni Eurostata realni BDP pao je za 3,8 % u prvom tromjesečju 2020., čime je završilo gotovo sedmogodišnje razdoblje njegova rasta. Negativne tromjesečne stope rasta u tom su tromjesečju zabilježile gotovo sve države europodručja, a posebno Francuska, Italija i Španjolska među većim državama europodručja.^[3] Nikada prije nije zabilježen toliko strm pad gospodarske aktivnosti kao u prvom tromjesečju. Prema dostupnim podatcima, najveći gubitci nastali su u maloprodaji, prijevozu te u umjetnosti, zabavnim i rekreacijskim aktivnostima, premda se opseg tih gubitaka razlikuje od države do države.

Pokazatelji budućih kretanja upućuju na još strmiji pad gospodarske aktivnosti u drugom tromjesečju 2020. Ankete koje je sastavila Europska komisija i indeksi PMI (engl. Purchasing Managers' Index) pali su gotovo do najnižih povijesnih vrijednosti, a u mnogim slučajevima i ispod njih. Kompozitni indeks PMI za proizvodnju spustio se na 13,6 u travnju i, premda je u svibnju porastao na 31,9, upućuje na mnogo veći pad realnog BDP-a od onog zabilježenog tijekom financijske krize u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Visokofrekventni pokazatelji, kao što je potrošnja električne energije i pokazatelji mobilnosti utemeljeni na GPS-u, upućuju na naglo smanjivanje aktivnosti u travnju u većini država europodručja. Premda su se počeli oporavljati u posljednje vrijeme usporedno s postupnim ukidanjem stroge blokade u državama europodručja, ti pokazatelji i dalje upućuju na snažan pad realnog BDP-a u drugom tromjesečju. Općenito se očekuje da će gospodarska aktivnost u drugom tromjesečju pasti za 13 %.

Usprkos daljnjoj provedbi mjera za sprječavanje širenja pandemije, predviđa se ponovni rast gospodarske aktivnosti u drugoj polovici 2020. Pretpostavlja se da će nacionalna tijela ublažiti mjere za sprječavanje širenja pandemije i poboljšati njihovu učinkovitost, što će omogućiti poduzećima u svim sektorima da ponovno pokrenu proizvodnju. Stoga se u trećem tromjesečju predviđa ponovni rast realnog BDP-a od 8,3 %, a oporavak inozemne potražnje, poticajne politike i donekle potisnuta potražnja nastavit će poticati gospodarsku aktivnost u sljedećem razdoblju. No daljnje provođenje pojedinih mjera za sprječavanje širenja pandemije i tek postupno smanjivanje velike neizvjesnosti i dalje će ograničavati gospodarsku aktivnost sve dok ne bude dostupno medicinsko rješenje, što bi se trebalo dogoditi do sredine 2021. Zbog toga će realni BDP tek postupno rasti prema razinama zabilježenima prije krize. To znači da bi do kraja projekcijskog razdoblja razina realnog BDP-a bila otprilike 4 % niža od razine predviđene projekcijama stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020.

Kada je riječ o sastavnicama BDP-a, očekuje se da će se osobna potrošnja smanjiti za 7,8 % u 2020. i potom se postupno oporavljati do 2022. Procjenjuje se da se osobna potrošnja naglo smanjila u prvoj polovici 2020. Kada promatramo pojedinačne sektore, najteže je pogođena prodaja motornih vozila te potrošnja na godišnje odmore i u restoranima. Dok su gubitke realnog raspoloživog dohotka djelomično ublažili javni transferi, pad potrošnje proizlazi iz kombinacije prisilne štednje (jer kućanstva čiji prihod nije bio pogođen nisu mogla kupovati robu i usluge koji nisu nužni) i štednje iz opreza u uvjetima naglog pada pouzdanja potrošača i dosad nezabilježenog porasta neizvjesnosti u odnosu na gospodarske izglede. U sljedećem razdoblju, kako države budu postupno ublažavale mjere blokade, očekuje se ponovni rast osobne potrošnje od druge polovice 2020. nadalje, ali razina zabilježena prije krize bit će premašena tek tijekom 2022. Ponovni rast poduprijet će očekivano postupno smanjivanje neizvjesnosti i oporavak potražnje koja je u prethodnom razdoblju bila potisnuta. Povećana nezaposlenost i manji neto fiskalni transferi istodobno će usporavati oporavak.

U 2020. očekuje se iznenadna snažna kontrakcija ulaganja u stambene nekretnine. Očekuje se da će šok prouzročen pandemijom COVID-19 snažno pogoditi ponudu stambenih nekretnina u 2020. Nepovoljni učinci koje će manji raspoloživi dohodak, slabije pouzdanje potrošača i veća nezaposlenost imati na potražnju za stambenim nekretninama trebali bi dovesti do dugotrajno slabih ulaganja u stambene nekretnine. Očekuje se da će na kraju projekcijskog razdoblja biti znatno ispod razine zabilježene prije krize.

U 2020. predviđa se snažan pad poslovnih ulaganja, koji će biti snažniji od pada BDP-a. Oporavak će biti postupan i razine poslovnih ulaganja bit će sve do 2022. znatno ispod razina zabilježenih prije krize. Procjenjuje se da su se poslovna ulaganja u prvoj polovici 2020. znatno smanjila zbog blokada, velikog smanjenja globalne i domaće potražnje i iznimno jake neizvjesnosti. Njihov ponovni rast trebao bi započeti u drugoj polovici 2020., pri čemu će se brzina oporavka znatno razlikovati od države do države kao posljedica različitog opsega početnog pada u pojedinačnim državama. Suočena s povećanom neizvjesnošću, poduzeća će vjerojatno odgoditi ulaganja. Očekuje se da će poslovna ulaganja u europodručju na kraju projekcijskog razdoblja biti znatno ispod razine zabilježene prije krize i da će ostati slaba zbog povećanih viškova kapaciteta i zabrinutosti povezane s dugoročnijim kretanjima potražnje u uvjetima sve starijeg i sve malobrojnijeg stanovništva. Istodobno se u 2020. predviđa znatno povećanje već ionako povećane bruto zaduženosti nefinancijskih društava, prije nego što ta zaduženost počne umjereno padati. Početno povećanje bruto zaduženosti nefinancijskih društava može se pripisati zamjetnom padu dobiti poduzeća u prvoj polovici 2020., zbog kojeg su se ona više oslanjala na financiranje dugom kako bi nadoknadila manjak likvidnosti. Očekuje se da će zabilježeno povećanje stope duga poduzeća ograničiti rast poslovnih ulaganja u projekcijskom razdoblju jer će poduzeća morati poboljšati svoje bilančno stanje. Međutim, plaćanja bruto iznosa kamata nefinancijskih društava posljednjih su se godina spustila na dosad najniže zabilježene razine i očekuje se da će u idućih nekoliko godina tek postupno rasti, što će smanjiti moguću zabrinutost povezanu s održivošću duga.

Predviđa se da će izvoz europodručja u 2020. biti teško pogođen pandemijom COVID 19, pri čemu će njegova niska razina biti posljedica trgovinskih napetosti i slabe inozemne potražnje, no do kraja projekcijskog razdoblja trebala bi se nadoknaditi većina gubitaka. Očekuje se da će izvoz biti ozbiljno narušen u prvoj polovici 2020. Mjere blokade uvedene radi sprječavanja širenja pandemije snažno su pogodile sektor izvoza, ali i uvoza europodručja. Većina sektora zabilježila je nagli pad izvoza krajem prvog tromjesečja 2020., a izgledno je da će se on nastaviti u drugom tromjesečju. Izvoz putničkih i prijevoznih usluga jedno je od područja najteže pogođenih pandemijom. Poremećaji lanaca opskrbe povezani s izbijanjem pandemije COVID‑19 posebno su utjecali na automobilski i kemijski sektor te sektor strojeva, koji su usmjereni na izvoz. Očekuje se da će u drugom tromjesečju 2020. pad uvoza biti manji od pada izvoza jer su veliki izvoznici osobito pogođeni globalnim padom potražnje za automobilima i investicijskom robom. Neto izvoz stoga bi trebao biti negativan. Od trećeg tromjesečja nadalje predviđa se nešto snažniji oporavak izvoza u odnosu na uvoz usporedno s oporavkom globalnih cikličkih sektora na koje je europodručje usmjereno, što upućuje na pozitivan doprinos neto izvoza do kraja 2021. Ukupno gledajući, izvoz europodručja trebao bi se kretati uglavnom u skladu s inozemnom potražnjom europodručja.

Očekuje se znatno pogoršanje situacije na tržištu rada. Premda su se uvjeti na tržištu rada uvelike poboljšali tijekom nedavnog razdoblja rasta, očekuje se njihovo naglo pogoršanje tijekom 2020. Prema brzoj procjeni Eurostata, smanjenje ukupne zaposlenosti za 0,2 % u prvom tromjesečju 2020. tek je vjesnik znatno nepovoljnijih kretanja koja se očekuju u sljedećih nekoliko tromjesečja. Iako će se pad broja zaposlenih u nekim državama vjerojatno ublažiti tako što će se u velikoj mjeri uvoditi sheme skraćenog radnog vremena, ukupna zaposlenost trebala bi se smanjiti za 2,8 % u 2020. te se potom postupno oporaviti u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja zahvaljujući oporavku gospodarske aktivnosti.

Predviđa se da će ukupni broj odrađenih sati biti bolji pokazatelj kretanja na tržištu rada tijekom pandemije COVID‑19 nego broj zaposlenih. Ukupni broj odrađenih sati po osobi trebao bi pasti na najnižu razinu u drugom tromjesečju 2020. Broj zaposlenih trebao bi pak pasti na najnižu razinu, koja će ipak biti viša od razine ukupnog broja odrađenih sati, u trećem tromjesečju 2020. Slabiji učinak krize na kretanja broja zaposlenih djelomično je posljedica kompenzacijskih politika povezanih s tržištem rada. Na kraju projekcijskog razdoblja ukupni broj odrađenih sati i broj zaposlenih trebali bi biti na malo nižim razinama od onih zabilježenih u četvrtom tromjesečju 2019. To se može pripisati učincima histereze (npr. zbog stečajeva poduzeća i trajnog gubitka radnih mjesta) na tržištu rada u europodručju.

Učinak pandemije COVID‑19 na rast radne snage trebao bi biti umjeren tijekom projekcijskog razdoblja. Očekuje se da će se radna snaga smanjivati do trećeg tromjesečja 2020. Gledano vrlo kratkoročno, to smanjivanje upućuje na to da će dio zaposlenih napustiti tržište rada zbog uvođenja blokada, pri čemu bi neki radnici mogli biti svrstani u osobe koje su raspoložive za rad, ali ne traže posao zbog povezanih mjera blokade. Osim toga, smanjene mogućnosti zaposlenja tijekom pandemije mogle bi djelovati obeshrabrujuće, što bi radnu snagu moglo potaknuti na izlazak s tržišta rada. Dodatni čimbenici, kao što su smanjenje predviđenog neto useljavanja radnika zbog pandemije COVID‑19 i ograničenja u međunarodnom zračnom prometu, također bi mogli nepovoljno utjecati na radnu snagu, osobito u kratkoročnom razdoblju.

Očekuje se da će pandemija utjecati na stopu nezaposlenosti, koja bi trebala dosegnuti vrhunac od 10,8 % u trećem tromjesečju 2020. Slično kretanju zaposlenosti, predviđa se da se tijekom projekcijskog razdoblja stopa nezaposlenosti neće vratiti na razinu iz razdoblja prije krize. U četvrtom tromjesečju 2022. trebala bi dosegnuti 8,8 % (u odnosu na 7,3 % u četvrtom tromjesečju 2019.). Predviđena stopa nezaposlenosti ostat će ispod krivulje zabilježene tijekom globalne financijske krize u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Razlog tomu je utjecaj politika povezanih s tržištem rada, koje su usmjerene na očuvanje radnih mjesta kako bi se nakon ukidanja strogih mjera blokade što prije omogućilo ponovno pokretanje poslovanja. Shemama skraćenog radnog vremena ograničena su razdoblja nezaposlenosti jer zaposlenici ostaju na platnoj listi poduzeća i primaju sredstva usporediva s naknadama za nezaposlene (stope zamjene za izgubljene plaće razlikuju se od države do države). Očekuje se da će se stope nezaposlenosti u pojedinačnim državama europodručja i dalje znatno razlikovati. Općenito govoreći, očekuje se da će države s visokim udjelom osoba zaposlenih na određeno vrijeme ili samozaposlenih osoba imati više stope nezaposlenosti i veće gubitke prihoda.

Predviđa se da će se rast produktivnosti rada u 2020. smanjiti i potom oporaviti tijekom projekcijskog razdoblja. Produktivnost rada po osobi trebala bi se naglo smanjiti u 2020. zbog fiskalnih mjera kojima se ublažava učinak na ukupnu zaposlenost. Učinak na produktivnost rada po zaposlenom razlikuje se od učinka na produktivnost rada po odrađenom satu. U 2020. učinak na produktivnost po zaposlenom nepovoljniji je zbog velike upotrebe shema skraćenog radnog vremena u državama europodručja. Nasuprot tomu, učinak na produktivnost rada po odrađenom satu znatno je slabiji tijekom pandemije zato što se očekuje da će se ukupni broj odrađenih sati kretati u skladu s kretanjem BDP-a.

U odnosu na projekcije stručnjaka ESB‑a iz ožujka 2020., projekcija rasta realnog BDP‑a revidirana je znatno naniže za 2020., a naviše za preostali dio projekcijskog razdoblja, posebice za 2021. Revizija naniže rasta realnog BDP‑a u 2020. zasniva se na snažnijoj reviziji naniže u prvoj polovici 2020. i određenoj reviziji naviše u drugoj polovici godine. Iz toga proizlazi pozitivan statistički učinak prijenosa, a uz njega u određenoj mjeri i nastavak procesa dostizanja, koji upućuje na reviziju naviše rasta realnog BDP‑a za 2021. i 2022. Do kraja projekcijskog razdoblja razina realnog BDP‑a bila bi otprilike 4 % niža od razine predviđene projekcijama stručnjaka ESB‑a iz ožujka 2020.

3. Cijene i troškovi

Očekuje se da će se inflacija mjerena HIPC-om smanjiti s 1,2 % u 2019. na 0,3 % u 2020. te da će potom porasti na 0,8 % u 2021. i 1,3 % u 2022. (vidi Grafikon 2.). Niža stopa ukupne inflacije u 2020. posljedica je, prije svega, znatnog pada cijena energije iz HIPC-a zbog pada cijena nafte nakon globalnog izbijanja bolesti COVID-19. Očekuje se da će inflacija cijena energije mjerena HIPC-om u 2020. ukupnoj inflaciji dati velik negativan doprinos od 0,8 postotnih bodova. Povećanja cijena nafte, koja proizlaze iz pozitivnog nagiba krivulje terminskih cijena nafte i određenih pozitivnih učinaka povećanja neizravnih poreza povezanih s energijom, upućuju na rast inflacije cijena energije mjerene HIPC-om u ostatku projekcijskog razdoblja. Inflacija cijena hrane mjerena HIPC-om u posljednje je vrijeme znatno porasla zbog rasta potražnje kućanstava za prerađenim i neprerađenim prehrambenim proizvodima u okolnostima mjera za sprječavanje širenja bolesti COVID-19 i zbog poremećaja određenih lanaca opskrbe svježom hranom. Inflacija cijena hrane u kratkoročnom bi razdoblju i dalje trebala biti visoka, ali bi se trebala smanjivati tijekom godine. Očekuje se da će stope zabilježene u 2021. i 2022. biti niže od stopa zabilježenih u 2020.

S obzirom na znatno povećanje neiskorištenosti gospodarskih kapaciteta i neizravne učinke naglog pada cijena nafte, inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane trebala bi se smanjiti na prosječnu stopu od 0,8 % u 2020. i ponovno porasti tek pred kraj projekcijskog razdoblja. Očekuje se da će neiskorištenost gospodarskih kapaciteta – koja će se smanjivati, ali će i dalje biti velika – nepovoljno utjecati na inflaciju mjerenu HIPC-om bez energije i hrane u 2021. i u manjoj mjeri u 2022., što upućuje na prosječnu godišnju stopu inflacije od 0,7 % u 2021. i 0,9 % u 2022. Očekuje se da će dezinflacijski učinci biti široko utemeljeni i proizlaziti iz cijena usluga i cijena robe jer će potražnja i dalje biti slaba zbog gubitaka prihoda ili će na nju nepovoljno utjecati državne mjere za sprječavanje širenja virusa. U sljedećih nekoliko tromjesečja pritiske slabe potražnje na smanjenje inflacije trebali bi djelomično neutralizirati cjenovni i troškovni pritisci koji proizlaze iz poremećaja i manjkova na strani ponude, na primjer poremećaja u globalnim lancima vrijednosti, ili iz uvedenih mjera socijalnog distanciranja (na primjer smanjenje kapaciteta frizerskih salona ili restorana). U srednjoročnom se razdoblju očekuje rast inflacije mjerene HIPC-om bez energije i hrane jer bi pritisci na rast cijena koji proizlaze iz rasta potražnje trebali jačati usporedno s gospodarskim oporavkom. Pritisci na rast koji proizlaze iz nepovoljnih učinaka pandemije na strani ponude trebali bi se smanjiti, dok bi potisnuta potražnja i niža konkurencija zbog izlaska poduzeća s tržišta mogla prouzročiti rast profitnih marži na nekim tržištima koji će premašiti cikličko povećanje. Nadalje, neizravni učinci pretpostavljenog rasta cijena nafte pridonijet će porastu temeljne inflacije.

Predviđa se da će rast naknade po zaposlenom u kratkoročnom razdoblju postati negativan, ali će se u 2021. oporaviti usporedno s gospodarskom aktivnošću i rasti po umjerenim stopama u 2022. Naknada po zaposlenom trebala bi se naglo smanjiti u drugom tromjesečju 2020. Riječ je o posljedici masovnog i naglog pada broja odrađenih sati po zaposlenom tijekom blokada, pri čemu su gubitci naknada po zaposlenom samo djelomično neutralizirani shemama skraćenog radnog vremena. Međutim, kretanja naknada po zaposlenom upućuju na pretjeranu vrijednost gubitka dohotka od rada jer više država ne evidentira državnu potporu kao naknadu nego kao transfere. U sljedećem razdoblju, usporedno s oporavkom gospodarske aktivnosti i broja odrađenih sati po zaposlenom, naknada po zaposlenom trebala bi se oporaviti i postupno dalje rasti tijekom projekcijskog razdoblja. Kada je riječ o godišnjim stopama rasta, ta kretanja upućuju na nagli pad rasta naknade po zaposlenom u 2020. na –1,9 %, oporavak rasta na 3,2 % u 2021. i umjereniji rast naknade po zaposlenom po stopi od 1,9 % u 2022.

Predviđa se da će rast jediničnih troškova rada snažno oscilirati tijekom projekcijskog razdoblja zbog velikih promjena u rastu produktivnosti rada. Gubitak produktivnosti rada u drugom tromjesečju 2020. zbog velikog pada realnog BDP-a u odnosu na manji pad zaposlenosti uzrokuje znatno povećanje jediničnih troškova rada. Oporavak produktivnosti rada u sljedećem razdoblju upućuje na snažno smanjenje jediničnih troškova rada. Zanemarimo li volatilnost povezanu s krizom, jedinični troškovi rada trebali bi tek neznatno porasti.

Očekuje se da će profitne marže uglavnom ublažiti utjecaj snažnih promjena jediničnih troškova rada tijekom projekcijskog razdoblja. Stoga se očekuje da će naglo pasti u drugom tromjesečju 2020. i potom se znatno oporaviti. Trebale bi se vratiti na razinu zabilježenu u razdoblju prije krize pred kraj projekcijskog razdoblja.

Očekuje se da će se uvozne cijene znatno smanjiti u 2020. i donekle se oporaviti u 2021. i 2022. Takva su kretanja u velikoj mjeri prouzročena kretanjima cijena nafte: nagib krivulje terminskih cijena nafte upućuje na visoku negativnu stopu rasta u 2020., ali pozitivne godišnje stope od drugog tromjesečja 2021. i u 2022. Pozitivnim stopama inflacije uvoznih cijena od 2021. pridonose i pritisci na rast cijena koji proizlaze iz cijena sirovina osim nafte i, općenitije, uzlaznog trenda temeljnih globalnih cjenovnih kretanja.

U odnosu na projekcije stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020. predviđena inflacija mjerena HIPC‑om revidirana je znatno naniže za cijelo projekcijsko razdoblje. Snažni pritisci na smanjenje ukupne inflacije koji proizlaze iz pretpostavki o nižim cijenama nafte u 2020. samo su djelomično neutralizirani kretanjima inflacije cijena hrane mjerene HIPC-om, koja su snažnija od očekivanih zbog krize povezane s pandemijom COVID-19. Inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane revidirana je znatno naniže za cijelo projekcijsko razdoblje. Na nju nepovoljno utječe neiskorištenost gospodarskih kapaciteta koja je mnogo veća od očekivane i, u prvom dijelu projekcijskog razdoblja, određeni neizravni pritisci na smanjenje koji proizlaze iz pretpostavki o nižim cijenama nafte.

4. Fiskalni izgledi

Procjenjuje se da će fiskalna politika^[5] u 2020. biti iznimno prilagodljiva. Tomu će u prvom redu pridonijeti znatne fiskalne mjere koje su poduzete u svim državama europodručja kao odgovor na pandemiju. Najveći dio tih mjera dodatna je potrošnja, posebno u obliku shema skraćenog radnog vremena, mjera za potporu poduzeća i kućanstava te veće potrošnje za zdravstvo. Mjere povezane s pandemijom uvedene u posljednje vrijeme uglavnom su privremene i prestat će se provoditi krajem 2020. Stoga se očekuje znatno pooštravanje fiskalne politike u 2021. Pretpostavlja se da će mjere povezane s pandemijom u 2022. imati tek manji utjecaj na fiskalnu politiku, koja će prema predviđanjima biti donekle ekspanzivna. U odnosu na projekcije stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020., zbog uključivanja novih mjera predviđa da će fiskalna politika u 2020. biti mnogo ekspanzivnija i da će u 2021. biti u većoj mjeri kontrakcijska, dok je revizija projekcija za 2022. ograničena.

Predviđa se da će se proračunski saldo europodručja znatno smanjiti u 2020. i da će se donekle oporaviti u 2021. i 2022. Snažno smanjenje proračunskog salda u 2020. proizlazi iz izvanrednih fiskalnih mjera i negativne cikličke komponente, koja je posljedica pogoršanja makroekonomskih izgleda. Poboljšanje u 2021. uglavnom je posljedica prestanka provođenja izvanrednih fiskalnih mjera, ali i manje nepovoljna ciklička komponenta ima donekle pozitivan utjecaj. Povećanje omjera duga u 2020. na više od 100 % BDP-a u prvom je redu posljedica razlike između kamatnih stopa i stopa rasta koja potiče zaduživanje te velikog primarnog manjka. U 2021. i 2022. utjecaj održavanja primarnih manjkova na rast zaduživanja više će nego neutralizirati povoljan učinak inercije^[6], zbog koje će se omjer duga i BDP-a u europodručju malo smanjiti.

Fiskalne projekcije iz lipnja 2020. upućuju na proračunske manjkove koji su mnogo veći od onih u projekcijama stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020. Zbog makroekonomskih učinaka pandemije i poduzetih fiskalnih mjera, projekcija proračunskog salda za 2020. znatno je revidirana naniže za više od 7 postotnih bodova. Revizija naniže za sljedeće dvije godine manja je jer se očekuje da će se izvanredne fiskalne mjere prestati provoditi i da će se gospodarstvo oporaviti, ali očekuje se da će manjak biti za 2,3 postotna boda veći od manjka predviđenog projekcijama stručnjaka ESB-a iz ožujka 2020. Očekuje se da će krivulja omjera duga i BDP-a i dalje biti mnogo viša, uglavnom zbog revizije omjera duga naviše za 2020. i većeg primarnog manjka tijekom cijelog projekcijskog razdoblja.