Europski monetarni institut (od 1994. do 1998.)
Ugovor o Europskoj uniji, bolje poznat kao Ugovor iz Maastrichta, koji je donesen 1992., sadržavao je plan uvođenja zajedničke valute i osnivanja središnje banke za Europsku uniju. U sklopu tog plana u siječnju 1994. osnovan je Europski monetarni institut (EMI), koji je bio prijelazan, ali ključan korak prema osnivanju ESB-a. Za razliku od dotadašnjeg Odbora guvernera, EMI je imao vlastitu pravnu osobnost i brzo se razvijao kao organizacija i po broju zaposlenika. Imao je dva predsjednika: prvo je to bio Alexandre Lamfalussy, a potom od srpnja 1997. Willem Frederik Duisenberg, koji je 1998. postao i prvi predsjednik ESB-a. Predsjednik EMI-ja predsjedavao je Vijećem, u čijem je sastavu bio i potpredsjednik te guverneri središnjih banaka EU-a.
Tijekom sljedeće četiri i pol godine EMI je brzo uspostavio svoju organizacijsku strukturu. Glavni dio posla usporedno su obavljali pododbori, radne skupine i povezane projektne skupine središnjih banaka i EMI-ja; takva je struktura za suradnju bila uspostavljena tijekom djelovanja Odbora guvernera.
Glavna zadaća EMI-ja bila je osnivanje Europskog sustava središnjih banaka, uključujući ESB i novu valutu. Bavio se i operativnim zadaćama, kao što je preuzimanje poslova Europskog fonda za monetarnu suradnju, koji je djelovao prije njega. Ciljevi EMI-ja bili su:
- bolje uskladiti monetarnu politiku u EU-u
- postići financijsku stabilnost
- unaprijediti (prekogranične) platne sustave u EU-u
- razviti regulatorni, organizacijski i logistički okvir
- razviti zajedničku strategiju monetarne politike za euro
- izvršiti pripreme za jedinstveno novčano tržište.
Dokumentacija EMI-ja obuhvaća pripremne i operativne aktivnosti koje su provedene od 1994. do 1998., kao što su sastanci radnih skupina, administrativni i organizacijski zadatci te dokumenti koji se odnose na ključne dužnosti povezane s usklađivanjem platnih sustava, statističkim metodama, monetarnim politikama, dizajniranjem i izdavanjem euronovčanice te drugim povezanim pitanjima.
U pripremi je popis te arhivske građe.
Dokumenti koji su već javno objavljeni dostupni su u odgovarajućem odjeljku Javnog registra dokumenata.